persijska machka...

Ovo su dosta rijetke boje i ne vidjaju se bas cesto:

Shell cameo (crvena chinchilla)



Podkrzno
bijelo,dlaka na ledjima i bokovima, glavi i repu vrskovi trebaju biti
lagano crveni.lice i noge mogu biti lagano osjencani sa
tipingom.pramenovi iz usiju, trbuh i grudi, bijeli. koza nosa, rub
ociju, jastucici od sapica: ruzicasti.

Boja ociju: briljantno bakrena.

I jedna Shaded Blue Cream:


- ona je tamnijih oznaka od Shell varijante.

Za dimaste mace se kaze da su mace kontrasta i
to vrijedi za sve dimaste boje. Poddlaka je kod svih srebrno - bijela a
vrhovi dlake su obojeni u raznim bojama, zavisno koje je boje dimasta
macka,da li crne, crvena, krem, plava itd. Kod njih je interesantno to
da kada miruju izgledaju skoro kao jednobojna macka. kada se krecu tada
vrlo dobro vidimo njenu srebrno -bijelu poddlaku.

Na njihovom
'plastu' i propisano standardom je priblizno polovica duzine dlake
crna.stvar je u tome da duzinom cijeloga plasta svaka bi dlaka trebala
biti ravnomjerno obojana. meni osobno su te boje jako atraktivne i
neobicne.

Smoke macke su najtamnije, zatim dolaze shaded
varijante kod kojih je ukupan dojam svijetliji nego kod smoke. npr. kod
crvene: crveno osjencenje se spusta niz bokove, lice i rep, lice i noge
mogu biti tamnije osjencani.

I onda dolazi shell(stavila sam
sliku jedne shell mace) koje su jos svijetlije nego shaded varijante.
kod njih je poddlaka bijela, dlaka na ledjima, glavi i repu lagano
osjencana npr. kod crvene-crvenim, lice i noge takodjer mogu biti
lagano osjencani itd. itd. itd....

Opci dojam shell varijante je
svijetliji nego od shaded,te su macke predivne, vrlo teske za uzgoj jer
je jako, jako tesko dobiti tu boju a ja je nisam vidjela jos nikada u
zivo.

Zdravlje perzijskih macaka:
perzijske
macke su dosta otporne macke. price da im ne stanu svi zubi u usta radi
njihove gradje lica nisu tocne kao ni da imaju problema sa disanjem, da
hropcu,hrcu itd.

Kod pravilnog uzgoja perzijske macke,
uzgajivaci se moraju pridrzavati standarda a osim toga postoje
kontrolori legla koji ce doci na popis i pregled istog.

Pravila
su vrlo stroga i tocno se zna kakva macka moze u daljnji uzgoj a kakva
ne. osim toga, ako se takva macka pojavi na izlozbi tu je sudac koji ce
dati najbolju ocjenu.

Medutim, perzijske macke su sklonije
suzenju iz ociju i upalama od nekih drugih je su im radi gradje lica
suzeniji kanalici. Macici kada se izlegu treba voditi posebnu brigu da
ih se zastiti od propuha da ne bi dobili upalu ociju jer je moguce da
ce i kasnije biti skloniji upalama od ostalih.

Njega ociju je
vrlo jednostavna. dovoljno ih je jednom dnevnom obrisati obicnom
papirnatom maramicom ili blazinicom vate namocenom u toplu vodu. bitno
je dlaku oko ociju nakon toga dobro posusiti. Ako se slucajno pojavi
tamniji iscjedak iz ociju, je vjerojatno dobila upalu i
preporucljivo ju je odvesti veterinaru.

Perzijske macke su dosta otporne, jake konstrukcije i nisu bolezljive.

Najbitnije je pridrzavati se pravila i standarda kod uzgoja.
Nepravilnim
uzgojem moze se dogoditi svasta, na zalost kod takvih slucajeva ima
macaka koje imaju problema sa disanjem, ne govorim pri tom o
uzgajivaciima nego o ljudima koji pare macke a ne znaju nista o uzgoju
perzijskih macaka, parenju perzijskih sa domacima, parenju
poluperzijskih sa nekim drugima itd. Perzijske macke sa disnim
problemima, zatvorenim nosevima se ni ne mogu pojaviti u uzgoju jer od
sudaca najvjerojatnije nece ni dobiti uzgojnu dozvolu, a to sto se
dogadja mimo ne moze se imati pod kontrolom jer takvi uglavnom i nisu
clanovi nijednog drustva.

Vidite ovu macku:

Himalajka je nastala križanjem perzijske i sijamske mačke, dakle, perzijska mačka u bojama i oznakama sijamke.

Meni su prelijepe perzijanke ove boje:



Kao moja Lossy...

(NJEŽNI TEMPERAMENT S AUROM DOSTOJANSTVA)

Za
mnoge ljubitelje mačaka perzijska je najljepša od svih mačaka s
rodovnicom. Njena duga i svilenkasta dlaka, velike okrugle oči i
masivna struktura tijela daju joj poseban izgled koji se zapaža.

Prva
dugodlaka mačka stigla je u Europu s karavanama iz Perzije i Turske
krajem XVI st. Tako je Talijan Della Valle (1586-1652 ) prvi opisao
angoru i druge mačke koje je vidio u provinciji Khorazan u Perziji.
Prema njegovim bilješkama bile su to sive mačke duge, sjajne i
svilenkaste dlake.

Angore i perzijske mačke bile su u Engleskoj
i Francuskoj međusobno križane, da bi se potom standardizirala pasmina-
Prva priznata boja perzijske mačke bila je crna. Budući da je kraljica
Viktorija držala dvije plave perzijke, došlo je i do velike
popularizacije modrih primjeraka, što je dovelo i do njihova
priznavanja boje i uključivanja u standard pasmine.

Tijelo
perzijske mačke je mišičavo, zdepasto, na kratkim i jakim nogama. Iako
duljina dlake zna ovisiti o boji, idealna je duga, nježna i svilena
struktura.

Glava je okrugla s izraženim okruglim čelom i jakom
bradom. Nos je kratak, širok, s naglašenim stopom. Male uši smještene
su tako da uokviruju idealni pravokutni oblik glave. Oči su velike,
okrugle i sjajne i određuju karakterističan izraz «lica» mačke.
Ispravan zagriz i simetričnost svih kostiju glave i tijela, također je
propisan.

Odstupanje od idealnog zagriza, svaka asimetričnost
ili deformacija kostiju (posebno glave) i repnog dijela kralježnice
najčešće su greške koje se javljaju. One povlače za sobom zabranu
uzgoja.

Mnoštvo je standardom priznatih varijeteta boja perzijske mačke: jednobojne, prugaste, dimaste itd.

Postoje
i dvobojne i trobojne perzijke koje moraju imati narančaste oči..
Priznate su nadalje, boje činčile i srebrne, koje su rjeđe od
prethodnih. Ove mačke imaju zelene oči, dok colourpointi (himalajci)
imaju plave oči.

Standard perzijske mačke nije slučajan niti «nov» kako to ljudi misle.
Njezin
osebujan izraz lica («baby face expression» tj. izraz dječjeg lica),
bio je onaj izraz kojem su uzgajivači težili. Rezultat su toga ciljanog
uzgoja perzijske mačke koje izgledom (male uši i velike oči) i naravi
(mirna i tiha) podsjećaju na dijete.

Perzijska mačka je po temperamentu nešto mirnija od ostalih mačaka, no nije nimalo manje mačka.

Većina
svjetskih mačjih udruga dijeli mačke na dugodlake, pri čemu se u
dugodlake uz perzijske ubrajaju i neke druge pasmine, koje se po FIF-i
( najvećoj europskoj udruzi ) svrstavaju u srednjedugodlake mačke.

Na FIF-inim se izložbama perzijske mačke ocjenjuju u istoj kategoriji s egzotičnim mačkama.

EGZOTIČNA LJEPOTICA

Egzotična
mačka nastala je tijekom mnogih godina eksperimentiranja i križanja
američke kratkodlake mačke s perzijskom mačkom. Uzgojni cilj je bila
mačka što je u svemu istovjetna perzijskoj, osim u duljini dlake. Dlaka
je kod egzotične mačke kratko-srednje duljine, mekana, ali
nije polegnuta kao kod perzijske mačke.

Uzgajivači
tvrde da je narav egzotičnih mačaka u uskoj svezi s njihovom bojom ili
oznakom, pa tako za prugaste mačke tvrde da su aktivne i radoznale, a
da su himalajke razigrane i zabavne. Bez obzira na ti da li su tvrdnje
istinite ili nisu, zasigurno se može tvrditi da egzote krase nježnost i
privrženost, te laka prilagodljivost okruženju. Može se dogoditi da
imaju kraće «ispade» razigranosti, međutim vrlo su rijetko
destruktivne, najčešće ostaju mirne, kao tihi promatrači.

Dnevna njega i češljanje neophodne su radnje za održavanje dlake, a i povremena će kupanja pomoći da dlaka ostane sjajna i suha.

Mačke
se vrlo lako naviknu na brigu vlasnika o njihovoj dlaci, posebno ako se
s time počne u ranoj dobi, dok su još mačići. Vlasnik perzijske ili
egzotične mačke vrlo će brzo naučiti uživati u češljanju i njezi svoje
ljubimice, jednako toliko koliko će uživati u njezinu društvu.

Rodovnice
koje izdaju međunarodne organizacije, kao što su F.I.F.-a, CFA, TICA,
jamstvo je da kupac dobiva mačku koja odgovara standardu.
Rodovnice
koje izdaju neke druge udruge dokument su samo s kojim se diže tržišna
vrijednost mačke, a nikako nije potvrda o čistokrvnosti prema
međunarodno utvrđenim mjerilima.

Evo npr. sto se smatra greskom kod perzijskih i egzota .

Kopipejstam takodjer od istog clanka:

GREŠKE:
malene, slabe, predugo tijelo, predebele, uska prsa, previsoke noge,
deformacije prsne kosti, svaka deformacija lubanje, zubala, nekorektan
zagriz, premaleni nosni otvori, stalno isplaženi jezik, progenija,
svaki oblik očiju koji nije okrugao, suzne oči, prevelike uši,
previsoko smještene uši, prekratko krzno kod PER, premalo podkrzna kod
EXO/PER, predugi rep, prešiljati vrh repa, lom na repu.

Evo, jasno vidljiva razlika izmedju egzote i perzijske macke.

Razlika
u standardu izmedju egzote i perzijske je jedino u krznu. Kod perzijske
mace krzno je dugo , gusto svileno, dlaka tvori raskošni ovratnik koji
prekriva ramena i prsa. Rep je kratak i kitnjast u proporciji s tijelom

Na slici je perzijska kornjacevina dimasta macka:


Ili npr. bikolor (krem s bijelim)


A
kod egzote je krzno kratko, gusto, plišasto i mekano, ne smije biti
prilegnuto uz tijelo a rep kratak i dobro obrašten, na kraju zaobljen.
Na slici je egzota crna srebrno prugasto mramorasta egzota:

Sto se tice zubica oni moraju biti pravilni. Macka mora imati pravilan zagriz i to je sva filozofija.

Evo par linkova kako izgleda kad to nije kako treba:

www.allpets.com/petcyclop...sp?id=1120

www.cfa.org/articles/head.html

www.persian-cats.com/heal...robs.shtml

Evo i slikice da vidite kako to izgleda.

Činčila i srebrno osjenčana perzijska mačka
su umjetno uzgojene dugodlake rodovničke kućne mačke, koje su početkom
ovog stoljeća sa brojnim planskim križanjima uzgojene u Engleskoj. Obje
mačke spadaju u grupu mačaka sa obojenim oznakama dlake, odnosno vrhova
dlake - tipping. Na prvi pogled obje vrste, a pogotovo činčila dosta
liče na bijelu perzijsku mačku, ali nisu potpuno bijele. Vrhovi dlaka
na glavi, ušima, leđima, bokovima i gornjem dijelu repa su obojeni u
tamnijim tonovima, pa to izgleda kao da im preko tijela visi koprena
tamnih tonova, i to im daje izgled lijepe srebrnaste boje. Također,
njihova vrlo važna karakteristika je smaragdno zelena boja očiju.

1. Chinchilla/Shell - 1/8 obojene dlake

2. Osjencana/Shaded - 1/3 obojene dlake

3. Dimasta/Smoke - 2/3 obojene dlake

4. Tabby (prugasta)/Agouti – svijetli i tamni predjeli se izmjenjuju

Na prvoj slici je zlatno osjencana perzijska macka:



Na ovoj je slici perzijska chinchilla:



A na ovoj slici je exotic chinchilla:



A za bijelu perzijsku micu znate kako izgleda

Ovdje mozete vidjet galerije perzijki po bojama. Ima krasnih macaka.

The Exotic Gallery

The Solid Persian Gallery

The Tabby Persian Gallery

The Parti-Color Persian Gallery

The Shaded & Smoke Persian Gallery

The Silver & Golden Persian Gallery

The Calico & Bicolor Persian Gallery

The Himalayan Gallery

Mramorasto je prijevod od blocht tabby. To je uzorak u obliku krugova sa obje strane tijela mace.

Izgleda
kao sara u mramoru. Tigrasto ili prugasto je uzorak u obliku pruga koji
se od hrpta spusta sa obje strane prema trbuhu. Jako puno boja i
uzoraka ima kod per. .

Okice kod perzijske mace bi trebale biti okrugle i lijepo otvorone.

Npr. moji Picasso i Amandica kada dodju na izlozbu lijepo gledaju, pogotovo kad im sudac pocne mahati sa peruskom ispred nosa.





Inace, jako je bitan i karakter mace.

Ona mora biti druzeljubiva i pretrpjeti neke stvari koje im bas nisu drage npr. otvaranje usta i prebiranje po zubicima.



......a ne se ponasati ko mala divljakusa i penjati po glavi

Pa recimo ako hocemo sa perzijskom macom ici na izlozbu onda bi sa pripremom mace trebalo poceti dosta prije termina izlozbe.

Maca kada dodje kod suca mora biti cista, lijepa i prezentirana u svom najboljem svijetlu.

Nije
bitno samo kako izgleda, bitno je da je socijalizirana, da ima
dobar karakter i da mirno podnese sve ono sto ce joj sudac raditi.

Ne bi smjela biti divlja, grebati i samo gledati kako ce pobjeci sa stola.

Sudac
na maci pregledava sve zivo. Otvara usta i gleda zubice, pipa glavicu,
celo, usi, gleda oblik glave, pipa rep, kod muzjaka gleda da li ima oba
testisa, gleda da li je rep u proporciji s tijelom, gleda duzinu dlake,
gleda kako je pripremljena, da li je cista, pokusava ocijeniti
njen karakter mahajuci joj perom ili nekom igrackom.........i
jos puno toga.

Nije
niti malo jednostavno uzgojiti izlozbeni primjerak perzijske mace ako
zelimo osim zadovoljstva sto takvu macu imamo kod kuce jos biti ponosni
i sretni sto smo uspjeli barem koliko toliko uzgojiti lijepu, zdravu i
sretnu macku.

Prije nego udjemo sa macom u izlozbenu salu moramo
proci veterinarsku provjeru. Veterinaru izvadimo macu iz transportera i
on ju cijelu pregleda. Gleda da li su joj ciste usi, gleda oci, prepipa
joj cijelo tijelo, gleda da li ima nametnika...........

Osim toga, pregleda njenu zdravstvenu knjizicu koja mora biti uredna i mora imati sva cijepljenja.

Kada
to obavimo ulazimo u salu sa kavezima. Placamo izlozbu i trazimo svoj
kavez. Kavez dezinficiramo, postavimo zavjesice i opremu za kavez,
smjestimo macu unutra i tek onda kada pogledamo oko sebe, zavrti nam se
u glavi od svih ti predivnih koje vidimo. Sretnemo nam drage i
poznate ljude s kojima se susrecemo po izlozbama, razmijenimo iskustva,
druzimo se.....do ponovnog susreta tko zna u kojem gradu, u kojoj
zemlji i sa kojim macama.

I tako, iz godine u godinu.......ako nam se svidi, ako mozemo to sebi priustiti i ako nam mace podnose putovanja.

Nesto malo o pratecoj dokumentaciji koju bi trebale imati perzijske mace.

Prvo je njegova zdravstvena knjizica koja u Hrvatskoj izgleda ovako za svaku macku bila rodovnicka ili ne.



Na prvoj strani su podaci macka, njegovo ime, datum rodjenja, boja, spol i pasmina.

Podaci uzgajivaca, ime i prezime, adresa, broj telefona i podaci novog vlasnika.

Tu
je i naljepnica mikrocipa koja ce macku omoguciti da putuje preko
granice, da ga netko ne zamijeni sa nekim drugim mackom, ako se izgubi
ili bude ukraden puno se lakse moze naci itd......



I rezervni brojevi mikrocipa:



Dalje
u knjizici dolaze naljepnice cijepiva koje je macak primio sa datumom
cijepljenja, potpisom i pecatom veterinara koji je cijepljenje obavio.

Takodjer
prije svakog prelaska granice odlazimo sa mackom kod veterinara koji ce
macka pregledati i dati nam dozvolu da sa njim mozemo ici na put.



Zatim je tu takodjer potvrda veterinara koja govori da macak ima oba testisa i da nije gluh (za bijele macke).



Naravno,
neizostavne i vazne su takodjer potvrde da je macak PKD negativan.
Mozemo imati potvrdu i njegovih roditelja, tj. tri generacije unazad.

To su papiri sto se tice zdravlja macke.

Sada
ono sto mnogim ljudima nije bitno kada zele uzeti sebi perzijsku macu.
Na zalost, od mnogih upita koje sam imala za per. macu 80% njima nije
bio bitan ni rodovnik ni papiri. Oni bi htjeli imati per. macu, pariti
je i imati legla malih miceka, ne opterecuju se time sa kim ce je
pariti ni sto ona a i taj macak ima iza sebe. Da li su genetski
zdrave
macke i da li ce njihovi potomci biti zdravi? To su pitanja koja malo
tko postavi. Bez obzira da li ce per. macka biti za uzgoj, izlozbu ili
samo kucni ljubimac mora imati rodovnik i potvrde veterinara da je
zdrava.

Rodovnik je vrlo vazan jer u njemu vidimo koljenima
unazad, znamo tko su roditelji, tko su djedovi, pradjedovi i pra pra
djedovi. Tu pisu apsolutno svi podaci o macku, njegovo ime, boja, spol,
pasmina, datum rodjenja, iz koje je uzgajivacnice dosao, njegov
registarski broj , podaci o uzgajivacu i potpis voditelja rodovne
knjige i datum kada je
izdan rodovnik.

Ovako izgleda rodovnik SFDH.



Na prednjoj strani rodovnika kratko objasnjenje kako doci do titula za one koji zele sa macom ici na izlozbe.



Dalje je tu transfer koji prilazemo uz rodovnik.

Takodjer sa svim podacima o macku i uzgajivacu i sa podacima o novom vlasniku macka tj. dokument o prijenosu vlasnistva.



Uz to dolazi i kupoprodajni ugovor.

Ako ce ici dalje na izlozbe prilazemo i njegove dosadasnje rezultate.

Ovako izgleda diploma sa izlozbe.



I sudacko izvjesce gdje je sudac ocijenio macka.

FIFe STANDARD:

OPCENITO: velicina srednje velike do velike

GLAVA
oblik: okrugla i masivna, dobro proporcionirana, vrlo siroke lubanje,
celo zaobljeno, obrazi puni i siroki, nos kratak, sirok, u cijeloj
duzini sa naglasenim "stopom", ali ne tupi, nosni otvori moraju biti
otvoreni da bi macka lakse disala.

Stop mora biti smjesten po sredini izmedju ociju, ne smije biti smjesten iznad gornjeg ili donjeg kapka, brada snazna, jaka

celjust siroka i snazna, izraz otvoreni.

USI: malene, zaobljene na vrhu , po mogucnosti sa cupercima smjestene nisko na lubanji i vrlo dobro razmaknute

OCI: velike, okrugle, otvorene, dobro razmaknute, izrazajne i sjajne.

Boja mora biti jasna kako je propisana za svaki varietet.

TIJELO: misicavo, zbito, na niskim snaznim nogama, ramena i ledja masivna, vrat kratak i snazan

NOGE: kratke, debele i snazne, sape velike i okrugle sa cupercima dlaka izmedju prstiju.

REP EXO: kratak i dobro obrasten, na kraju zaobljen

PER: kratak i kitnjast u proporciji s tijelom

KRZNO EXO: kratko, gusto, plisasto i mekano, ne smije biti prilegnuto uz tijelo

PER: dugo , gusto svileno, dlaka tvori raskosni ovratnik koji prekriva ramena i prsa

Priznate
boje su : bijela, crna , plava, cokoladna, lila, crvena, krem;
kornjacevine; srebrene zlatne; dimaste; sa uzorkom u kombinaciji sa
bijelim (van, harlekin, bikolor), s oznakama.



Je
krasna bijela perzijska ali ne odgovara u potpunosti FIFe
standardu sto se dobro vidi ako se usporedi npr. sa drugim slikama per.
kojih je ovaj topic pun.

Perzijske macke se mogu natjecati
u razredu macica, muzjaka, zenki i kastrata, ali u bilo kojem od tih
razreda da se natjece izgledom mora odgovarati FIFe standardu za
perzijsku macku.

Crni ljepotan:

Evo pogledajte kako izgleda beba perzijske shinchille.

Evo slicice

Jos jedna slikica od perzijske macke:

Meni su ove mace najdrazeeeeeee jako su cupave i preprepre divne ma daj vidite ove sjatkice:

Persian kitten Batman
Perzijske mace
Perzijanski macici papaju

Persijska mačka (persijski - گربه ایرانی) je jedna od nastarijih rasa domaćih mačaka. Početkom 20. veka postala je jedna od najpopularnijih čistokrvnih mačaka i najzastupljenijih rasa na izložbama.

Persijska mačka se smatra najmirnijom rasom, tolerantnom prema drugim mačkama i vernom vlasniku. Dlaka je dugačka i gusta i zahteva svakodnevno održavanje, jer nedovoljna nega dovodi do zapetljavanja dlake i problema na koži.

Persijska, egzotička kratkodlaka, činčila i himalajska mačka su identične u pogledu standarda tela, a razlikuju se u dužini i boji dlake. Persijska mačka je dugodlaka i nema point gen, za razliku od himalajske kod koje je prisutan.

Nastanak rase
Poreklo persijske mačke nije poznato. Smatra se da potiču iz srednje Azije, a prvi put se javljaju u Evropi u 18. veku, iako ima podataka da se u Italiji postojala u 16. veku. Prvi put je prikazana na izložbi 1871. godine u Engleskoj. Kraljica Viktorija je imala plave persijanere, što je doprinelo popularnosti ove rase. U Americi prvi put su prikazane 1895. godine.[1] Iako je rasa poznata preko 200 godina, službena zemlja porekla danas je Velika Britanija, gde je dobila standard krajem 19. veka.


Karakteristike
Telo persijske mačke je krupno i mišićavo, ima jake kosti i izuzetne mišiće. Glava je okrugla i široka. Oči su velike i široko postavljene, a boja zavisi od boje dlake. Uši su male, oblog vrha i široko postavljene. Rep je proporcionalan telu i pun, bez lomova. Prednje noge su kratke i prave. Šape su velike, okugle, sa čupercima dlaka između jastučića. Vilica je široka i snažna, sa pravilnim zagrizom. Nos je širok koliko i dugačak, sa vrhom u visini donjeg očnog kapka.


Održavanje krzna
Persijska mačka ima gustu, vunastu poddlaku, zbog čega može doći do zapetljavanja. Ukoliko se dlaka zamrsi ne može se više četkati, već se mora iseći. Persijanere treba i kupati, jer se čista dlaka manje mrsi.

Jao shto su meni one slatke imaju puno dlaka i slatke su aww