Originalni naziv pasmine: SAMOYED (Samoiedskaja Sabaka)
Zemlja porijekla: RUSSIA/SIBIR
Klasifikacija FCI: 5 grupa- špic i primitivne pasmine
Sekcija 1.2. nordijski vućni psi
Bez radnog ispita
POVIJEST:
Ime
samojed dolazi od plemena Samoyed u Sjevernoj Rusiji i Sibiru. U južnim
dijelovima tog područja taj narod je upotrebljavao bijele, crne i pse s
smeđim flekama kao čuvare sobova; u sjevernim krajevima psi su bili
potpuno bijeli, imali su blag temperament i koristili su ih kao lovačke
pse i pse za vuču saonica. Psi su živjeli vrlo povezano s vlasnicima
živeći s njima u istom šatoru i služeći vlasnicima za zagrijavanje.
Prvi
europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i
crno-bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. godine da Samojedi
"upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica .... i da nose odjeću od
čupavog psećeg krzna". Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi
samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889.
Britanski zoolog Ernest Kilburn Scott je proveo tri mjeseca 1889.
godine s pripadnicima plemena Samoyed. Vrativši se u Englesku donio je
smeđe muško štene po imenu "Sabarka". Kasnije je uvezao kuju krem boje
"Whitey Petchora" iz zapadnog dijela Urala i sniježno bijelog mužjaka
"Musti" iz Sibira. Tih nekoliko pasa kao i drugi psi koje su donijeli
istraživači su osnova za samojede kakve danas poznajemo na zapadu. Prvi
standard samojeda je napisan u Engleskoj 1909. godine
U svoju
prvu polarnu ekspediciju 1890. godine Fridtjof Nansen poveo je bijele i
crno-bijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu
norveškog istraživača Roalda Amundsena na njegovoj prvoj ekspediciji na
Južni pol 1911. godine. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji,
ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja
Južnog pola.
Samo 12 pasa te pasmine dobilo je priznanje za
utemeljenje pasmine samojeda kakve danas imamo. Većinu su doveli
istraživači i engleski uzgajivači koji su putovali u te daleke krajeve.
OPIS:
Snažan
pas, dinamičan, aktivan, visok od 46 do 53cm, težak oko 20 do 30kg.
Glava je snažna, klinasta, njuška crna ili smeđa, čeljusti snažne, oči
tamne, kose, duboko usađene; uši srednje veličine, neznatno zaobljenih
vrhova i uspravno nošene; rep je dug, obilno obrašten dlakom, nošen
zavinut na leđima. Noge su čvrste i mišićave, šape plosnate, obrasle
dlakom. Dlaka je gusta, gruba, nije valovita, donja dlaka je gusta i
mekana i brani ga od polarnih temperatura. Najpoželjnija je bijela
boja, ali se prihvaćaju i žućkasto bijela, žuta, crno-bijela, i
smeđe-bijela boja.
NARAV:
Miran pas, prijazan, dostojanstven,
poslušan, vjeran, privržen. Budući da je naviknut na radu u čoporu, ne
ispoljavaju se uvijek te sve njegove divne vrline, ali čim pripadne
samo jednom gospodaru, postaje najbolja, najveselija i druželjubljiva
životinja.
KORIŠTENJE:
Klasičan pas za vuču saonica, sposoban
je vuči teške tovare na velike udaljenosti. S velikim je uspjehom
korišten za lov na tuljane i morževe, za čuvanje stada sobova i za
obranu osoba. Pokazao se i odličnim kućnim psom; lijep je i prijazan pa
u čitavom svijetu uživa simpatije. Apsolutno nije zagrižljiv, rado se
igra s djecom i čist je. Jedina mu je mana da često laje, ali veselim
tonom.
HRANA:
Idealni dnevni obrok sastojao bi se od 300g
mesa i 150g riže i povrća. Budući da je samojed eksimski pas naviknut
je na malo hrane pa i na gladovanje, nije izbirljiv.
NAPOMENA:
Jedna
je od vrlina samojeda i ta da mu dlaka ostaje čista i bez pranja. Ipak
je treba dnevno četkati, naročito ljeti, kad se množe paraziti.
11th Septembar 2008, 22:44
